I ja želim biti mama! - Iskustvo jedne majke u procesu potpomognute oplodnje

Uzbuđenje oko zaruka, svadbe ili zajedničkog useljenja u stan, početak novog, zajedničkog života, mnoštvo novih planova, a među njima i onaj o stvaranju (velike) obitelji. Prolazi mjesec, dva, tri, pomalo te počinje nervirati mjesečnica koja dolazi svaki mjesec unatoč vašim pokušajima da ostaneš trudna, a onda kada prođe godina, dvije, shvatiš da je vrijeme (ili je odavno bilo, samo si nisi mogla priznati) da potražiš stručnu pomoć.
Što činiti, kome se obratiti?
Evo u ovom kratkom tekstu pokušat ću ti pomoći jer ja sam jedna od takvih, jedna poput tebe, ima nas mnogo, ne boj se. Za sve postoji rješenje.
Preselila sam se u Njemačku 2015. godine u 2. mjesecu. Vjenčanje smo imali iste godine u kolovozu. Na djetetu smo radili već i prije svadbe, ništa se nije događalo, ali smo pripisali sve stresu oko preseljenja, planiranja svadbe, a isto tako nam je poznato da može trajati i nekoliko mjeseci prije nego nam uspije. Međutim, prošlo je godinu dana kada sam se javila svojoj ginekologici koja mi je ustvrdila anovulacijski ciklus i PCOS, odnosno sindrom policističnih jajnika. Liječila me je koji mjesec, a onda mi otvoreno rekla da misli da sam malo teži slučaj, predlaže mi kliniku za plodnost.
Dala mi je par prijedloga, ali, obzirom da živim u Frankfurtu, predložila mi je kliniku u Wiesbadenu - jednu od najboljih u našoj okolici.
Prepala sam se i momentalno sam pomislila: ‘Nikad neću moći roditi dijete, sigurno.’
U veljači 2017. godine javila sam se u kliniku, obavili smo prvi razgovor, izvadili su mi krv, obradili me, a zatim mi rekli da se moram javiti svome osiguranju da mi potpišu papire iz klinike i odobre besplatno liječenje. Sve sam tako napravila, kroz 10-ak dana mi je poštom stiglo sve potpisano. Možemo krenuti u proces potpomognute oplodnje. Prvih nekoliko termina u klinici se svode na UZV preglede i određivanje pravilne hormonske terapije. Potrošili smo par mjeseci, okvirno oko 4-5, na inseminacije, koje nisu bile uspješne i tada je moj suprug poslan na razna testiranja također.
Stigli su nam nalazi i još jedan šok. On ima jako nizak postotak zdravih i pokretnih spermija. U to vrijeme pušio je cigarete te u tom trenutku prestaje, a mi zbog naših nalaza idemo direktno u IVF postupak oplodnje. Određena mi je terapija, takva da u špricama dobijete doze koje jednom dnevno špricate sami sebi i na tako stimulirate jajne stanice da razvijaju folikule. Kroz dva tjedna smo došli do željenog rezultata, tj. nakon serije injekcija i ultrazvučnih pregleda, doktorica je utvrdila da je određen broj folikula dostigao adekvatnu veličinu (zrelost) te sam bila spremna za punkciju ili aspiraciju, odnosno vađenje zrelih jajnih stanica. Večer prije dobila sam takozvanu Stop injekciju ‘Ovitrelle’, injekcija hormona hCG koja sprječava stanice da puknu prije vremena. Ova injekcija se daje točno 36 sati prije aspiracije.
Aspiracija ili punkcija nije bolna, dobila sam potpunu narkozu, probudila sam se kada je sve bilo gotovo i taj dan su mi rekli da su izvadili 11 jajnih stanica. Sutra popodne su nazvali i rekli da ih se oplodilo 4, a dvije su na kraju samo ostale ‘žive’. Embriotransfer je bio 4 dana kasnije.
Tada se čeka dva tjedna na test trudnoće i moram priznati da mi nikad ništa dulje nije trajalo. A zatim sreća i veselje - pozitivan test!
Nažalost, ta moja prva trudnoća završila je spontanim pobačajem. To se dogodilo u prvom mjesecu 2019. godine, a idući pokušaj bio je u svibnju kada, nažalost, niti jedna stanica nije preživjela.
Treći pokušaj imali smo 2019. godine u 10.mjesecu, ponovno ostajem trudna i 25.7.2020. rodila sam svoga sina.
Put je sveukupno trajao 5 godina, ali ono što je bitno da smo uspjeli!
Preporučujem svakoj od vas koja se bori sa istim ili sličnim problemom da ne odustane, potraži pomoć i prema svakom problemu pristupa se individualno te na temelju toga se priprema terapija i dalje liječenje.
Napomenula bih još da što se tiče financija, većina osiguranja u Njemačkoj će vam preuzeti liječenje, bitno je samo raspitati se i podnijeti zahtjev.
Također se u svim klinikama nude i razne psihološke pomoći tijekom procesa ukoliko se nađete u situaciji da vam je teško podnositi neuspjeh itd.
Svima želim sreću, a ukoliko mogu pomoći slobodno se javite. Ako vas zanima financijska, psihološka ili neka druga strana ovog problema, komentirajte, pitajte pa ćemo shodno tomu odgovoriti na sve što vas brine ili zanima.
AUTOR TEKSTA: Marina Marković (uporna majka jednogodišnjeg dječaka kojeg su ona i njezi suprug dobili uz pomoć medicinske potpomognute oplodnje. U Hrvatskoj je završila pedagogiju na Filozofskom fakultetu, a u Njemačkoj živi već punih šest godina. Iako joj je većina obitelji u Njemačkoj i voli život ovdje, nedostaje joj Hrvatska i prijatelji te neke stare navike.)