Mami treba podrška

Rodila sam i jedva čekaš vidjeti mene i i moje dijete! Znam… jedva čekam i ja tebe, ali iskreno želim ti reći kako se osjećam i što mislim o tome.


Period povratka rodilje je jako iščekivan, pun uzbuđenja kako za sve bliske ljude tako za samu majku i njeno dijete. Povratak kući mnogima znači dolazak u posjet, slavlje i da vide to maleno dijete koje je stiglo na svijet. No, pita li itko kako se mama osjeća i što ona misli o tome? U ovom tekstu ću opisati spoj iskustava svojih mama prijateljica koje su dijelile svoje priče o prvim danima ili mjesecima.


Postporođajno razdoblje traje otprilike šest do osam tjedana u kojemu su prisutne velike tjelesne i hormonalne promjene. U tom razdoblju svakoj ženi je potrebna pomoć i podrška.

I pišem Tebi koji/koja dolaziš:

Od kad sam rodila gledam u svoje dijete i iskreno opčinjena sam njime. Prisutna sam konstanto i na svaki trzaj, svaki zvuk tražim način da uspješno odreagiram. Nemam vremena posvetiti se sebi, svome mužu niti kući. Imam šavove, rane i boli me i zato je važno da što više odmaram kako bih se što brže oporavila. Proživljavam neke nove trenutke, upoznajem maleno biće o kojem sam devet mjeseci razmišljala kako izgleda. Pokušavamo se povezati i ležimo po cijele dane, a ja sam pod hormonima koji su čudo neočekivano. Neuredna sam i zaudaram sama sebi i ne osjećam se bas ugodno u svojoj koži. (Nevjerojatno, nisam znala da mi nijedan dezić neće pomoći i na ovo me nije nitko pripremio).

Često i zaboravim jesti jer ne stignem osim ako mi netko tanjur ne stavi doslovno ispred mene.

I zato…Znam da si uzbuđen/a oko našeg dolaska, ali daj nam malo vremena osim ako si ne želiš sam/a skuhati kavu, pomoći mi tako da mi pričuvaš mi dijete dok se otuširam, da pojedem ili popijem kavu. Slavit ćemo, vidjet ćemo se onda kada za to bude pravo vrijeme. Nemoj se uvrijediti! (I opet tražim opravdanje za to što izražavam svoje osjećaje). Ali sada bih zaista voljela da me razumiješ. Tvoj dolazak za mene znači da te želim ugostiti, da te želim počastiti i s tobom se družiti, no možda to neće biti moguće. Možda i hoće, ali će mi sigurno biti naporno. Možda će mi dijete htjeti dojiti pa ću ja cijelo vrijeme biti u drugoj sobi, a želim biti s tobom. Dani su pred nama, a trebat ću te puno puta i vjerojatno više nego ti mene.

Voljela bih da dođeš ako mi želiš biti podrška jer mi je ona sada najpotrebnija. Kada dođeš sjeti se da mi treba znak ohrabrenja i pohvala jer trenutno je veliki kaos u mojoj glavi. Mnogo puta preispitujem samu sebe radim li sve kako treba. Uz sve to ne spavam i moji podočnjaci su do poda. Zbog toga mogu biti i nervozna,a možda i depresivna. Molim te nemoj komentirati moj izgled jer vjeruj mi da sam ja itekako pod dojmom kada se pogledam u ogledalo što je naravno i normalno jer hej, rodila sam! Ali pokušavam prihvatiti sve te promjene na sebi koje su mi se dogodile posljednjih mjeseci.


A sad ako si odlučila/odlučila doći mi pomoći, reći ću ti što će mi značiti i što mi trenutno treba.

Slobodno podijeli koji dobronamjeran savjet ako te u tome iskustvo vodi. Nemoj nametati svoja mišljenja ako su ona drugačija od moga. Jer treba i meni vremena da uvidim kako sve funkcionira. Rađe me ohrabri. Ako mi dijete plače nemoj me ispitivati zašto plače i pokušaj se suzdržati da mi nabijaš pritisak jer vjeruj mi to me čini strašno nervoznom, a onda moje dijete još više. Ako nosim svoje dijete na rukama, znam da će ti pasti na pamet rečenica: "Nemoj ga nosati, naučit ćeš ga na ruke!" Tu priču znam i ja, ali ako je moje dijete tako mirno vjeruj mi da ću ga nositi dan i noć samo kako bi bilo mirno i zadovoljno." Ako ne želim dojiti, također poštuj moju odluku i ne traži razloge da se za to opravdavam. Trenutno radim sve kako bi moje dijete bilo sretno i ispunjeno te mi to predstavlja veliki izazov, tugu i sreću istovremeno i strah je li ispravno. Ohrabri me! Reci mi da je sasvim u redu plakati, da će to razdoblje proći i da će biti na drugi način lakše!


Dok sam bila još trudna, moje prijateljice iz Hrvatske su naravno planirale dolazak u posjet i interesirale se kada bi to bilo najbolje. Ja sam odmah i prije nego što sam rodila rekla kako ja to prva dva mjeseca ne bih htjela. Rekla sam da ne znam šta me očekuje i kako ću se osjećati. Možda sam bila gruba, ali sam bila iskrena. Nakon poroda, kako su dani prolazili ja sam se zaista jako dobro osjećala i naravno svoje mišljenje promijenila. Nisu mi smetale posjete jer sam imala pomoć, ali da mi je bilo potrebno vrijeme za sebe i svoje dijete, itekako da je.


A sada tebi...

Ukoliko uskoro postaješ mama ili to planiraš, nemoj se bojati izraziti kako se osjećaš. Traži pomoć i odmaraj se jer je to zaista jako važno. Vrlo vjerojatno je da ćeš se već nakon nekoliko dana osjećati da možeš sama, osjećati da možeš mnogo toga, ali budi svjesna da tvoje tijelo vrlo vjerojatno ne može. Računaj da je važno da radiš vježbe koje će ti pomoći da ti se organi i mišići vrate na svoje mjesto. Nemoj se osjećati neugodno ako se ne javljaš na sve pozive i poruke. Nemoj se osjećati krivo ako nisi više dostupna drugima kao što si bila. Sada si najpotrebnija svome djetetu i važno je da se upoznate, povežete, te stvorite svoju rutinu. I pusti kuću i čišćenje jer će toga biti i previše, misli kako je važno da se odmaraš i koristiš prilike da spavaš jer umor će biti jedan od glavnih faktora tvoje nervoze.

Važno je reći što osjećaš i misliš. Prioritet je misliti na sebe, a ne što će drugi reći.

Sve ovo što je napisano je u namjeri da ti kažem da je u redu ako se osjećaš tako kako se osjećaš. Često mislimo na druge i tko će kako reći, a ne mislimo na sebe. Ovime ne želim reći da su posjete zabranjene. Nekome će one možda u potpunosti odgovarati i tako se osjećati ispunjenije. Samo mislim da je najvažnije da uživaš sa svojim djetetom i partnerom, da naučite biti tim, da se uspješno oporaviš i naučiš kombinirati sve ostale obveze uz najveću i najtežu odgovornost, ali

ujedno najvažniju, a to je briga za svoje dijete.


AUTOR TEKSTA: Marija Maras

29 views
 
Cookie-Einstellungen